Kako je teško biti slab kako je teško biti sam i biti star, a biti mlad I biti slab i nemoćan i sam, bez igdje ikoga i nemiran i očajan I gaziti po cestama i biti gažen, u blatu bez sjaja zvijezde na nebu Bez sjaja zvijezde udesa što sijaše nad kolijevkom sa dugama i varkama O, Bože, Bože, sjeti se svih obećanja blistavih što si ih meni zadao O, Bože, Bože, sjeti se i ljubavi i pobjeda i lovora i darova I, znaj, da Sin tvoj putuje dolinom svijeta turobnom po trnju i po kamenju Od nemila do nedraga i noge su mu krvave i srce mu je ranjeno I kosti su mu umorne i duša mu je žalosna i on je sam i zapušten I nema sestre, ni brata i nema oca, ni majke i nema drage, ni druga I nema nigdje nikoga do igle drača u srcu i plamena na rukama I sam i samcat putuje pod zatvorenom plaveti pred zamračenom pučinom I komu da se potuži ta, njega nitko ne sluša ni braća, koja lutaju O, Bože, žeže tvoja riječ i tijesno joj je u grlu i željna je da zavapi Ta besjeda je lomača i dužan sam je viknuti ili ću glavnjom planuti Pa, nek' sam krijes na brdima pa, nek' sam dah u plamenu kad nisam krik sa krovova O, Bože, tek da dovrši pečalno ovo lutanje pod svodom, koji ne čuje Jer, meni treba moćna riječ jer, meni treba odgovor i ljubav, il' sveta smrt Gorak je vijenac pelina mračan je kalež otrova ja vapim žarki ilinštak Jer mi je mučno biti slab jer mi je mučno biti sam kada bih mogao biti jak Kada bih mogao biti drag no, mučno je, najmučnije biti već star, a tako mlad -- (prema Tinu Ujeviću)