Dođu tako, ponekad neke tamne ure sjetim se drugara starih ili neke davne cure Zatvorim oči polako boli me sjećanje svako dođu tako, ponekad neke tamne ure Vratim se mladosti svojoj i prvoj cigareti sjetim se ljubavi prve i prepustim se sjeti Zamišljam gradove stare ulice, trgove, ljude dođu tako, ponekad neke tamne ure Ja mogu sve razumijeti i mogu sve oprostiti a teško mi nekako živjeti bez tebe, stari moj Ref. Od Mure sve do Morave ako se svi zaborave ostat će uvijek poneki mornar panonski Ponekad napišem pismo adresu imam u glavi kažu, zajedno više nismo drug mi u drugoj državi A nekad znali smo skupa brzim preko Bosne na što je ovo izašlo tri im matere rosne I tako, svake noći sjetim se pjesme tvoje što mi vrijedi što znam da samo tuge postoje Popijem malo vina pa mi je nekako lakše princip je uvijek isti sve su ostalo, zna se Ref.