Vani su padali pijanci umjesto snijega bio je siječanj ili januar, ne sjećam se više pozvan u tuđi stan sjedim u njezinoj sobi bez svjetla ona, u opasnoj dobi, a ja, poput pijetla Pričam joj pjesme ona se divila bedrima, dojkama, kukovima svim svojim sokovima ona se divila mojim stihovima, a ja sam pio vinjak Jedino što je znala reći, pa to je krasno i meni je sve bilo jasno i užasno i strašno i žao i sva bih blaga dao da mi se vrate riječi što sam joj reko, ali bilo je već kasno Ona je ležala pored kamina i kao da se kaje rumena od vatre vina, plakala je i nehoćeći grješila je milujući jastuk misleći pritom da sam vuk koji će skočiti a ja sam bio pozvan, ako se ne varam u ovaj stan tek nešto popiti i sjedio sam potpuno miran Dosada je glodala tišinu, vatra se jarcala u kaminu a ona je pričala o svojoj mački i o ludnici u diskiću i o nekom crnom mladiću koji ima kola i deset milijuna na knjižici I meni je sad stvarno sve bilo jasno i rekao sam djevojčici pa to je krasno, to je zaista krasno i otišao sam padajući sa snijegom po ulici