Nedjeljno jutro u malom selu ispod Stare planine sunce obasjalo svadbeno kolo i bijele svatove u kolu djevojke tanke, visoke, ruku punih darova i najljepša od svih u haljini bijeloj Nina Končareva lijepe djevojke svadbene grlice same kolo vodile jer momaka nema u ovome selu ispod stare planine Puščana jeka propara nebom, svatovi zastali dva siva sokola ranjeno kliknula, u nebo poletjela zadrhtala šuma, utihnule ptice i stara planina na crnim konjima dva jahača iz šume doletjela i sunce već zašlo je večer se spustila u selu nigdje nikoga a u bijeloj haljini svog dragog čekala Nina Končareva Vranci se propeli bijesom nošeni, a jahači umorni bijelu košulju, crvenu, krvavu, spustili preda nju uzela bijelu košulju krvavu, na grudi je prislonila i dugo tako svog dragog grlila Nina Končareva noć je minula i zora obasjala selo ispod planine i bijelu haljinu nijeme i kamene Nine Končareve i bijelu haljinu nijeme i kamene Nine Končareve