Ne daj se Ines ne daj se godinama, moja Ines drukčijim pokretima i navikama jer još ti je soba topla Prijatan raspored i rijetki predmeti imala si više ukusa od mene tvoja soba divota gazdarica ti je u bolnici Uvijek si se razlikovala po boji papira svojih pisama po poklonima pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom kao list niz jednu beogradsku padinu u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima Ne daj se mladosti moja ne daj se Ines Dugo je pripremano naše poznanstvo i onda slučajno uz vruću rakiju i sa svega nekoliko rečenica loše prikrivena želja Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke prostakušo i plemkinjo moja pa tvoje grudi, krevet i moja soba obješena u zraku kao narandža Kao narandžasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba Proleterskih brigada 39 kod Grković pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja Lijepi trenuci nostalgije ljubavi i siromaštva upotreba zajedničke kupaonice i molim vas, ako netko traži Ne daj se Ines Evo me ustajem tek da okrenem ploču da li je to nepristojno u ovakvom času Mozart Requiem Agnus Dei meni je ipak najdraži početak raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih podataka naše mladosti koja nas pred vlastitim očima vara i krade, i napušta Ne daj se Ines Poderi pozivnicu, otkaži večeru prevari muža, odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu dodirni me ispod stola koljenom generacijo moja, ljubavnice Znam da će još biti mladosti ali ne više ovakve u prosjeku 1938. ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite i ta će mi mladost teško pasti A bit će ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno a ponovo počinje kiša Kao što već kiši u listopadu na otocima more od olova i nebo od borova udaljeni glasovi koji se miješaju Glas majke, prijatelja, kćeri ljubavnice, broda, brata na brzinu pokupljeno rublje pred kišu i nestalo je svjetla s tom bjelinom još malo šetnje uz more i gotovo Ne daj se Ines