Dolazim umoran, nigdje nemam zaklona I da me pitaš, i sam ne znam kako sam Gone me vjetrovi, na putu kojim prolazim Magle se skupljaju, a ja se tu ne snalazim Zašto sam došao, ne mogu da odgovorim Nakon svih ratova, tek želim da se odmorim Zašto sad ostajem, ne mogu da ti objasnim O svemu pomalo, ja moram tek da razmislim U svim tim danima, kad nisam ljubio U svim tim bitkama, koje sam gubio Ja sam se čuvao snova, ja sam se bojao boli Ni jedan istinski ratnik ne može nikad da voli Budi mi utjeha, san, kojem se vraćamo Jer svaki povratak, suviše mnogo plaćamo Dolazim umoran, a hladna su sva ognjišta Snjegovi pristižu, a nigdje nemam skloništa