Promatram rijeku, šutljivih ljudi gužva u gradu, da čovjek poludi toliko sudbina, kraj mene prolazi a nikog da pita me, kako si I krenem prečicom, što davno je poznam u nekom klincu, sebe prepoznam s torbom u ruci, pod krošnjom topole u malom parku, kraj moje škole I prvo što vidim, ko čovjek da sanja škola mi izgleda, nekako manja ulazim u svoj razred i gledam pa zar nas je stalo tu svih 37 A onda kroz maglu izviru lica vedrih dječaka i djevojčica i jedne oči zbog kojih sam bdio gotovo da sam ih zaboravio Ref. E moj gospodine, prolaze godine ne znaš ni kako, ne znaš ni kada čovjek o tome niti ne misli a mi smo sebi, uglavnom isti Nižu se slike ko na ekranu plešnjaci u srednjoj, tulumi u stanu časni komentari, s dečkima u kinu iskustvo prve ljubavi, na brzinu I ne vjeruj starijem kad reci ti zna e da imam tvoje godine ja a ovu pamet jer nema čuda mladost je mladost i mora biti luda Ref. E moj gospodine, prolaze godine djetinjstvo kao da, bilo je juče gledamo kako, rastu klinci a mi smo sebi uglavnom isti Ref.