Tamo dolje na Voloskom prozor njen na cestu gleda pa se sjurim niz Tošinu k'o da silazim s neba Bila je to strašna fora da joj poljubac dam i ne siđem s motora neuhvatljiv na svojim putima Bezuspješno sam se krio iza snage tih kubika hvatao se lakog plijena da me riješi njenog lika Iste kuće, druge luke prozori na dohvat ruke al' ni jedan od njih nije njen svojim dahom zamaglila je vizir moje kacige I utisnula poljupce zapečatila mi je sudbinu sve me ceste vode niz Tošinu onu poljupci nikako da okopne Mislio sam da će ceste mome srcu dati mira jahao sam u lice vjetru da izbistri dah s vizira Osuđen na duge pruge nikako do kraja duge što se iz Voloskog izdiže jedne večeri pronašao sam Pored puta plišanu igračku napuštenu kao da mi nosi poruku sad me vode do nje jedine i prave niz Tošinu na Volosko na Lungo mare