Najviše volim, kad našim gradom lutamo tiho Rijeka i ja čuli šapat zove nas tom gradu dragom kao eho leti i sve je tu Rijeko, rodni grade ti si moja mladost mog života sretan čas Rijeko, rodni grade, želim ti pomoći spasit´ te sudbe zle Rijeko, stari grade, mjesec kada Učkom Kvarner cijeli srebrom zabijeli Rijeko, bijeli grade, ja bih htjela tada vječno mlada ostat´ tu Kad more strance u strašnoj oluji kida, ruši, lomi, tuče i grmi tiha luka moga grada tebe uvijek čeka da ti zaklon pruži, tihu ruku A svijetla grada u prvom sumraku pale se, i bliješte, put Trsata, tvrđe stare streme ka zrcalu svoda grad od zvijezda nebom hoda O, kako diše topla noć Rijeke i tiho noćna zvona zabruje ti, stari, uvijek ponosni grade ostaješ nama vječno mlad Kad sklopim oči, u snu vidim jasno snježnu Učku, Lovran, Opatiju malu želim ostat´ na tvom žalu jednom postat´ Rijeko, ti i ja