Lagô bih da kažem da sam dobro, ali lažem Nisam dobro, zato ne veruj u ono što kažem Vidiš, poenta kod snova je ne ostvare se svi I nikada se neću pomiriti sa tim Razmišljanje mi sjebano, ali stav mi čvrst Pozdravljam sve one što zaslužili su prst Gledô sam kako mi tonu i guše se snovi Rekli mi da ne valjam i moram postat' novi Sećaš li se kada si mi rekô da sam bezvredan? Sad ti kažem naglas, da postao si nebitan Sve priče zajebi, okreni se samo sebi Kada upadneš u sranje, drugovi pomogli ne bi Zato poštovanje svima, ali poverenje nikom Olovka i papir, borba s negativnom slikom Prošô sam puteve u kojima se pitam ko sam Možda ja se jednom probudim i sve to bude košmar If I had to choose to fight or to love Would it all be so simple, would my love be enough When the plans you have fail and it all starts to fall All they see is how you wearin' the scars from it all Wearin' the scars from it all Opet crne misli me ne puštaju na miru Lečim sve probleme, šarajući po papiru Retko ljudi oko mene, misle izvan kutije Nisam spavô četri dana, svakog dana vidim mutnije Svi za sobom nose nedijagnoziranu bolest Svakodnevno svima mržnju guraju u posvest Materijaliznost sve se broji, lagano se mozak boji Baba rata se boji, niko ne zna za šta stoji Trebalo mi dugo da vadim glavu iz peska Na duši mi zauvek ostala jedna recka Lažem, dobro nije recka, ožiljak preko cele I posle svega misli me sa puta nisu smele Neću da pratim ovu zacrtanu stazu Već pokušaću makar da zadržim razum Imam samo jedan cilj i imam samo jednu svrhu Urlam jebite se svi, dok stojim ponosno na vrhu If I had to choose to fight or to love Would it all be so simple, would my love be enough When the plans you have fail and it all starts to fall All they see is how you wearing the scars from it all Wearin' the scars from it all I kô da nema izlaza iz ovog polu-života Opet ista tema, pesma hiljadu i stota Toliko ispisanih stihova, a duša mi prazna Sedim, pa se pitam da li ovo mi je kazna? Imam mnogo da ti kažem, ali opet ćutim Idem nekim svojim putem, dok jebeno ne poludim Ne sanjam ništa lepo, noćima se budim Opet trčim u krug, koliko god da se trudim Nastavljam da živim, ali kô da ne postojim Prolaze ti mrtvi dani, dok jedan za drugim brojim Čini mi se da postoji problem koji je večan I jedan od takvih je da neću biti srećan Uspeo sam mnogo da se promenim na bolje I sebi sam obećô da ne vraćam se dole Nemam volje ni za čim, osim linije da nižem Nisam spavô noćima, zbog onoga se grizem Uspevam da spavam, ne uspevam da se budim Došli su mi Bog i đavo, pričô i s jednim i s drugim Toliko sam slab, kô da sam napravljen od stakla Izgleda da nema izlaza iz ovog pakla Uspevam da spavam, ne uspevam da se budim Došli su mi Bog i đavo, pričô i s jednim i s drugim Toliko sam slab, kô da sam napravljen od stakla Izgleda da nema izlaza iz ovog pakla If I had to choose to fight or to love Would it all be so simple, would my love be enough When the plans you have fail and it all starts to fall All they see is how you wearing the scars from it all If I had to choose to fight or to love Would it all be so simple, would my love be enough When the plans you have fail and it all starts to fall All they see is how you wearing the scars from it all Wearin' the scars from it all