Preda mnom bleibursko polje u smiraj proljetnog dana i sve je nestvarno tiho u grču zastali sati ovdje su košena braća nemoćna i goloruka ovdje je umir'o narod ovdje su pali Hrvati Ja vidim sablasne slike i sužnje sapete žicom još krv polako teče iz crnih dubokih rana iz otvorene zemlje izlaze kosturi bijeli kolone zgažene djece i mrtvih domobrana Ref. U noći bleiburskoj kažu ludi se krvnik javlja on mira u grobu nema šulja se kao tat vjetar donosi riječi mog oca domobrana rat nije nikome brat rat nije nikome brat Pijane i gladne zvijeri kopilad groznoga oca krstarile su poljem žderući žrtve nove a rat je završen bio što su im skrivila djeca što ispod bleiburske trave sanjaju vječite snove Osvetu ne sanjam, braćo u tami k'o kamen stojim tijelo mi ledeno, teško samo je srce živo nisu nam zatrli sjeme krvnici što paklom gmižu preda mnom bleibursko polje zlokobno, pusto i sivo Ref. S neba se pjesma čuje anđeli na polje slijeću sa tornja daleke crkve izbija večernji sat vjetar donosi riječi mog oca domobrana rat nije nikome brat rat nije nikome brat