Bio sam tada samo dječak sa dvije tri dlake oko brade i brijao se i pušio sam da budem veći, da budem dasa jer tako čine svi dječaci kad dođe ono ludo vrijeme Tik preko puta od mog stana u nekoj staroj žutoj kući stanovala je jedna dama još tako lijepa ali sama najljepša žena u mom svijetu makar mi mogla biti mama Ja tada nisam ljubit znao ni kako idu one stvari tek čitao sam o tom nešto nešto mi rekli momci stari al' već je za sve bilo kasno počeo sam je ljubit strašno O sanjao sam njeno lice bokove, pupak, snažna bedra zamišljao sam kako rukom milujem njena bijela njedra srce mi kao čekić tuklo nešto me mojoj dami vuklo Često sam znao ja po noći pod njezin prozor tiho doći kriti se tamom koja boli jer teško onom koji voli a nema petlje, nema snage doći do svoje žene drage Vjerujte, luda nije bila znala je ona da je pratim znala je da mi hrabrost treba pa mi je jednom tako prišla rekla mi je da sam dobar dečko i neka noćas kod nje svratim O ljudi moji u tom trenu ja nisam znao gdje ću poći kao u vatri ja sam bio i lud od sreće sve do noći malo sam sebi šminke dao tri put sam samo zube prao Dočekala me ona gola o kakve grudi, kakva bedra ja nisam znao što ću činit da l' prići straga ili sprijeda da l' samo gledat raskoš njenu ja prvi put sam im'o ženu Srce je ipak ona bila prišla mi u tom teškom trenu osjetio sam kožu njenu mekoću bijelih krupnih grudi i tijesila me - glavu gore večeras, mali, muško budi Čuo sam sebe kako stenjem kako se penjem, penjem, penjem osjetio sam sve se vrti tako sam bio blizu smrti utonuo sam tad u jedra ogromna, bijela, vrela bedra Ni oka nisam sklopit 'tio do zore ja sam uz nju bio a ona sretna sva je sjala i te je noći sve mi dala da ljubim, ljubim sprijeda, straga sve mi je dala moja draga Davno sam bio samo dječak od tad sam proš'o pola svijeta ipak se često sijetim dame i one noći i onog ljeta nježna je bila ruka njena ona je bila prava žena