Na postelju našu sjedam ali, tebe ovdje nema ova soba, koju gledam sad je pusta, sad je nijema Na stolu je zadnje pismo tu, u parku, prazna klupa voljeli se, možda, nismo al´ smo, ipak, bili skupa Al´ smo, ipak, htjeli znati šta će jesen da nam vrati Ref. Ne smijem ti prići, znam pravu ljubav ne tražiš ti čuvala sam sve za nju dok su tekli sati Ne smijem ti prići, znam sreću ne bismo našli mi ti si samo lik u snu sjena, što me prati Pred prozorom našim stojim od svijeta se opet krijem i same se sebe bojim kada plačem, kad se smijem Na stolu je zadnje pismo tu, u parku, prazna klupa voljeli se, možda, nismo al´ smo, ipak, bili skupa Al´ smo, ipak, htjeli čuti kamo vode ovi puti Ref. Ne smijem ti prići, znam sreću ne bismo našli mi ti si samo lik u snu sjena, što me prati