Isti dan i isti vrt za plotom se vije isti put ko davno tad kad bio tek si prijatelj još zbunjen sav i izgubljen itako mlad Bila sam na prozoru kad kasno sunce lilo se na prvi snijeg i baš si tad se okliznuo bjesan sav u suzama i dao se u bijeg Tako plah i naivan, još uvijek mlad al' dugo već u srcu mom pred ljeta dva za neki praznik prvi put si došao i pred moj dom Dok kasno tad bi radio ja svaku noć bi čekala dok dođeš ti od straha već bi plakala ne znam da l' je bilo sretnih, kao mi Nedostaješ mi dragi moj život je pust ko pozornica prazna i izgubljen put Za koji dan će proljeće al' ovo bol mi donosi i tugu svu i oblak mali plakat će nadamnom sam zaustavljen ti više nisi tu Tek jedan tren je trajalo po ljubav moju uskoro je došla smrt sve lijepo živi tako kratko kao cvjeće kojeg sad je pun naš vrt O trebaš mi dragi moj život je pust tek pozornica prazna i izgubljen put