Francuz moj otac komunjara je bio i nikad fatihe nije naučio predavao fizičko u maloj sali svi ga voljeli i svi ga znali Nikom odmog'o, mnogim valjo od nikog bježo, nikom se klanj'o im'o je Tomosa i volio ići u ribu meze, rukomet i rakija u grlu Volio je planinu, ljeti na Drinu malo pečat', malo plivat' sa sinom kao mnogi izgubio najboljeg jarana onda kad se birala strana Ispliva mržnja u ljudima za dan razum ušuti, komšija zaklan izbjeglice, djeca bosa a Francuz osta bez Drine i Tomosa Na posao je išao u malo misto u kojem presta cvjetat' bratstvo i jedinstvo djeca kolege postadoše stranci a Francuz preko noći posta Ibrahim Neću srati kako je bila idila kao bilo je bolje za vrijeme Tita jarane, nije bila idila iza pogleda mržnja se krila Na TV-u ulice mog grada preko noći barikadirana vrata ona slika kad vojnik ženu na podu tuče e to je blizu moje kuće Noć prije nego što ćemo hvatat' nogu stari je doš'o i sjeo u moju sobu tad Francuz koji ne zna ni dovu prvi put se pomoli Bogu Nesta Drina, motor i jaran zamjeni ih tuđina i mali tavan grad je i dalje na TV-u bio samo sad spikera nisam razumio Staru vikendicu punu gostiju zamijenio je električni roštilj a školu salu i dječija veselja zamijenila su molerska odijela Danas se opet roštilj pali novi je grad al' drugovi stari i valjda to tako ide drug da čovjek u životu napravi krug Dug je put koji ćeš proći dokaz su bore i umorne oči umorno tijelo i umorne kosti na kraju se uvijek okrenu Bosni Gledam prošle dane blijede slike i drugare a noge nose me dalje sve dok srce ne stane