Francuz moj otac komunjara je bio i nikad fatihe nije naucio predavao fizicko u maloj sali svi ga voljeli i svi ga znali Nikom odmog'o, mnogim valjo od nikog bjezo, nikom se klanj'o im'o je Tomosa i volio ici u ribu meze, rukomet i rakija u grlu Volio je planinu, ljeti na Drinu malo pecat', malo plivat' sa sinom kao mnogi izgubio najboljeg jarana onda kad se birala strana Ispliva mrznja u ljudima za dan razum usuti, komsija zaklan izbjeglice, djeca bosa a Francuz osta bez Drine i Tomosa Na posao je isao u malo misto u kojem presta cvjetat' bratstvo i jedinstvo djeca kolege postadose stranci a Francuz preko noci posta Ibrahim Necu srati kako je bila idila kao bilo je bolje za vrijeme Tita jarane, nije bila idila iza pogleda mrznja se krila Na TV-u ulice mog grada preko noci barikadirana vrata ona slika kad vojnik zenu na podu tuce e to je blizu moje kuce Noc prije nego sto cemo hvatat' nogu stari je dos'o i sjeo u moju sobu tad Francuz koji ne zna ni dovu prvi put se pomoli Bogu Nesta Drina, motor i jaran zamjeni ih tudjina i mali tavan grad je i dalje na TV-u bio samo sad spikera nisam razumio Staru vikendicu punu gostiju zamijenio je elektricni rostilj a skolu salu i djecija veselja zamijenila su molerska odijela Danas se opet rostilj pali novi je grad al' drugovi stari i valjda to tako ide drug da covjek u zivotu napravi krug Dug je put koji ces proci dokaz su bore i umorne oci umorno tijelo i umorne kosti na kraju se uvijek okrenu Bosni Gledam prosle dane blijede slike i drugare a noge nose me dalje sve dok srce ne stane