Ref. 2x Pazi da ne hodaš malen ispod zvijezda jer kud sudbina te vodi niko ne zna kazaljke se okreću za nikoga ne staju srest ćemo se na kraju Ja se nadam da ćeš ovo shvatiti i takvog kakav jesam jednom me prihvatiti znam da ti je teško još jednom hvala ti Što vjeruješ u mene srećo puno mi je značilo kad rekla si mi da sam poseban dečko Uspjet ćemo, to sam ti obećao sanjamo taj život puno tog nam je u planu u jednosobnom stanu lova ode nam na hranu ništa ne možeš staviti na stranu Zajedno smo plakali i sanjali bit će bolje jednom kad zaradim milijune vjeruj sa mnom molim te Moje pjesme jednog dana platit će Račune i znam da zvuči glupo predobro i preskupo al' nemam što izgubiti Ovo ulje a nam nadu da ugovor nam dadu poslovnjaci, dobre izdavačke kuće i svi moju pjesmu čut će Jer doma su mi rekli da za rep ne treba sluha od muzike nema kruha al' ovo mi je jedna jedina prilika da zaradim Rep je jedino što dobro radim možda je sudbina ili to što nisam slušao učiteljice hvala ti što vjeruješ najbolja prijateljice Ref. 2x Rekli su mi slušaj život neće biti bajka a htio sam biti heroj poput crtanih junaka Sad odrastao sam i sve je bilo varka u društvu loših dječaka palim pljugu na sred parka Muškarca iz dječaka odgojili me samohrana majka djed i baka u walkmenu traka Slušam KRS-a, Pac-a kad je Tram 11 (tram Eleven) bio jeben i već sam onda htio mijenjat svijet da l' uzalud je trud ko da iz betona iznikao cvijet Bebe vjeruj sve će bit za pet mada rekli su da nikad ništa od mene jer sjeb'o sam u školi i da neću imat koristi od onoga što volim Ovaj život daje poslije uzima jedan mali dio njega provedeš u smijeh ostalo u suzama Naše društvo ne shvaćam ako nemaš govno si ako imaš ovo si i ono si Samo zlo nam donosi kad se neko ponosi pukli su nam međuljudski odnosi Ref. 2x Ne znam što je lakše mijenjat sebe ili Svijet možda ti je svejedno ali i ti ćeš doć na red znaš život nije fer Vidiš, sve nam je u kurcu kruh i mlijeko u želucu travu pušimo na leb Jedni nose dijamante drugi traže ih u blatu jedni nose križ na leđima drugi od zlata na vratu Kao pustinje, srca su nam pusta nama niko nije gurao srebrnu žlicu u usta, al' sve jedno hvala mami što je dala za sladoled Skroz sami gurali smo poraze i padove onu su zaboravili nas al' mi nismo njih živim ova sranja zato ne mogu bit tih suzu pustit ću za dobar stih dosta mi je patnji svih Ljudska glupost nema granica smiješno je što vodimo rat da bi imali mir a tužno je što nemamo mir ako nemamo rat Ref. 3x