Po kišnom asfaltu teturam Oblaci il' ja, ne znam tko je više tmuran Jedino još muzika me dobro fura, moj viši cilj Pa sranja lakše duram, dok riskiram, neosiguram Neki govore da lud sam, svak'o svakom sudi Kažu previsoko pucam, izgubljeni ljudi, bez sjene Al' čini mi se da i sat izgubljeno kuca, takvo je vrijeme Za mene rupa od pjesme do pjesme, u toku ciklusa Kapuljača na čelavoj glavi k'o, šator putujućeg cirkusa Ritmovi iz mene vuku riječi Koje ti u prostom razgovoru stvarno ne bih znao reći Duboki poučni repovi, duboki prazni đepovi Gledaj ulice i vidjet ćeš da dišu Ja mrzim kišu ali kiše pjesme pišu Ekipa vani hvata zjake, ja hvatam zrake Limeno žmirkam dok gledam ka suncu Zbog ove glazbe možda bogat, možda bos Osjećam se sjeban skroz, pa jedva čekam kolovoz Od malena vidim se na vrhu, ništa drugo Zato nikada ne gubim, svaki poraz ima svrhu, i već dugo Život pun mi je samoće, smišljao sam rime Pisao sam retke Voljela me cijela demo scena, volio sam rijetke Danas me ne vole, to je dobar znak Ostao sam iskren prema sebi Ostao sam jak Klošari se dure kao tetke, šapću iza leđa spominju mi noževe, šamare, metke Ako me k'o rokne bit ću legenda za uvjek Ali nemate ta muda kada ispred vas je,čovjek Ostat ćete demo, meni su to bile predigre Ubijam sa svakom temom, pseto ima pedigre, a srce vuče Rado bi se našao sa svakime u mraku Da vam jebem majku, al+ nema vremena care Ovaj čovjek radi pare I pauci su otišli iz ove sobe, ostala je samo paučina Brige, nadanja i borbe, putne torbe Žene si ne puštam blizu jer mi sjebu tok Sve bi one htjele neki kurac Nemam vremena za small talk Sve su htjele me promjenit il poševit Kučke dobile su nogu na samom početku A ženim onu koja znat će moju, zagonetku Držim do kriterija ,uvijek imao sam fokus Dok sjedim sam za šankom gledam djecu bogatih Piju isto što i ja, ali mislim da nam piće nema isti okus Pitaju me kad će album Prvo mi se okrene želudac onda oči, pritisak me koči Mali ljudi pričaju mi iza leđa, zlobno šapuću u mojoj sjeni To me nimalo ne vrijeđa Jer posao je dobro dok sva usta blebeću o meni Malo je pravih ljudi, zato smo u uskom krugu, skupa Intinktivno letimo ka vrhu kao ptice prema jugu Kažu da su rječi jeftine, ako iza njih ne stoji djelo Nek za epitaf mi klešu, da sam i umro za ovo Kad me zakucaju na raspelo Iza gradske crkve, dok su popovi u strahu Jer ljudi kažu da moj rep u život vraćo je i mrtve Al' sam pjevao za gluhe, umrijet ću sretan Nasmješi se za moju dušu, kada mi na tijelo sjednu muhe