Bože, zna li čovjek doć do nebeskih livada da bi rukom taka onu šta mu pripada I ko zna po koji put triba pribrat krunicu da mi dade sina dva i kćer mezimicu Tu noć mlad sam misec umia u vinu i ka otac sinu kaza mi je put do njih Ispod žute svitlosti ja sam shvatia gdi je prava staza di je slipa ulica Svako zrno pameti skupo platia i da smijeh i suza nisu brat i sestrica tu noć ljubav usla je na mala vrata i punu vricu zlata prosula pridam Ref. Sad znam to mi dolaziš ti slutim tvoj glas tvoje korake priko prašine i lokve spreman sam za te umrit slomit se ka suva grana od smokve Ref. 2x