Zamišljam ponekad da je svijet građen od poštenja Da se sve događa iz potpuno drugog htjenja Da borba za novcem i prestiž nisu prioriteti I da ne postoji transakcija koja bilokome šteti Zamišljam nekad da smo postali nešto drugo nego sad Gdje kontrolu ne vrši najveća gnjida i podli smrad Gdje ciganske metode nemaju prođu, već poštenje Da je norma iz koje učvršćujemo korijenje A danas društvo korača u propast Svako noktima čupa i čeka kad ce otpast Gubitak svih emocija, zove se sazrijevanje Sustav svih vrijednosti, potpuno izokretanje Glupost je na cijeni, prodaje se magla Još jedan novi dan umobolnog parka Autodestrukcija bez svijesti, bez ideje Gađenje naspram planete uništilo me je Rođen u slobodi koju su mi oteli Rođen uz prijatelje koje su mi odnjeli Rođen pun snova ali svi su mi umrli Spreman sam da umrem sam jer su me satrli Sad živim u mraku svog osobnog crnila Pokušavam se uzdići iz tog destruktivnog bunila Ono što jesam je zadnja barijera Žele i to uzeti ali još se nedam Podmukla opasnost na svakom ćošku vreba Čvrsti stavovi i oštar um i dalje mi treba Jer znam da nisam rođen zato da se predam Pa često zamišljam da svijet je građen od poštenja Pa često zamišljam da svijet je građen od poštenja