Nije njemu stalo ni do njegovog života Živi preko kurca ničeg nije ga sramota Zasićen od svega, depresija ga stegla U tišini i boli pravu priliku on čeka Umoran razočaran sa ljudima u gradu Odupire se al polako gubi nadu Jebe ga što danas niko ne shvaća probleme Malo pravih ljudi svako gleda samo sebe I korača kroz život ali nevidi budućnost Tisuću problema on ne gubi odlučnost Živi za drugačije u životu želi promjene Čudno ga gledaju kada svoje ideje spomene Jer ima previse dobrote za ukus ljudske sorte Odbačen od svih polako tone u note Jer tu je svoj na svome nema ništa da ga lomi Slobodan da kaze ono što ga boli Želim ostvariti san Da neko mojim putem jednom pogleda Želim izaci van Iz ovog svijeta koji zauvijek oči zaklapa