"
Beogradski Sindikat
Niko ne može da zna
TEKSTOVIPJESAMA.COM
Svi zajedno
Hip-hop

Niko ne može da zna tekst pjesme

Beogradski Sindikat

💿 Album: Svi zajedno

📅 Godina: 2005

🕒 4:20

🎼
🎵

Priča iza pjesme

Pjesma 'Niko ne može da zna' od Beogradskog Sindikata je duboko refleksivna kompozicija koja istražuje teme sudbine, životnih izazova i nepredvidivosti budućnosti. Atmosfera je melankolična, ali istovremeno snažna, s elementima urbane poezije i socijalnog komentara. Muzički stil kombinira hip-hop s tradicijom ex-Yu repa, dok tekst prenosi osjećaj nemira i traganja za smislom. Pjesma oslikava univerzalnu borbu pojedinca protiv neizvjesnosti života.

Pročitajte tekst pjesme Niko ne može da zna koju izvodi Beogradski Sindikat

Pročitaj stihove
Kako otvorip oli več znap da čeka te borba Kao kroz rešetke kroz prozor gledaš, daleko je sloboda I ako si odan i boriš se na strani dobra Čim izađeš na ulicu osetiš gorčinu života Narod trpi dok smradovi se bogate Ja ne mogu da cutim, ne dozvoljavam da me poraze Kamen pada sa srca kao na papir suza Jedini ventil, moja zika, esencija beogradskog bluza Da li osećaš patnju provučenu kroz svaki stih Da li osećaš bol koji k'o motiv koristim Nakon prepreka svih puteva trnovitih Rane su zarasle dobro neće se ponoviti Svetlost ugledao sam jasno i ka njoj se krećem Pokrećem lavinu emocija u potrazi sreće Prepušten sebi, vođen instiktima u surovom svetu Gde jači slabijeg jede lim ovaj napravi grešku Svi znate kako je teško kada prazno je Zato moje ljudstvo, moj Sindikat, moja snaga je Sloboda moga naroda tako daleko je Al' ne gubim nadu dok god se istina provlači kroz redove Kao da sam ceo život sanjao, a sad se budim Ovo je moja zemlja, ovo nisu moji ljudi Kažu "Ovde nemaš šta da tražiš, bolje miran budi Jer ovde kadija te tuži, ovde kadija ti sudi" Gledam skrnavljena groblja, ne poštuju ni mrtve Gledam spaljene kuće, gledam spaljene crkve Kažu "Gledaj našu snagu mi smo nepobedivi" Pitam "Znate li za Boga" Kažu "Sila Boga ne moli" Pazite na ovom polju koplja su se lomila Pravoslavlje u Srba vera nesalomiva Jer to je zemlja hranila, to je majka rodila To je snaga branila, to je vera vodila REF. Niko ne može da zna šta to šapuće vetar Niko ne može da zna šta nosi grom iz vedra neba Nevreme se sprema iznad geta pada zvezda Moja želja, moja zebnja je noćas ova zemlja (x2) 2004. prolazi mojih ljudi i dalje puni su zatvori Na drevnoj zemlji uzurpatori, tuđa ruka nam red zavodi Znakovi đavolji, transporter na barikadi nas nagoni Da se držimo po strani bez naglih pokreta A kamoli da ih imamo na kameri kako šenluče po našoj baštini Došli su iz pičke materine da učare nešto na našoj nemaštini A ko će da nas zaštiti moji ljudi i daje nisu slobodni Taj osećaj da su bez pomoći k'o noćna mora progoni I političari što su došli sve su dušmanima prodali A ovde se po skupštini šire kako su Bog zna kako pomogli Beograd ne zna za patnje onih retkih što su ostali Zar smo u trci za boljim životom, preko noći hladni postali Zvone zvona u panici, pada bomba na manastir Srbi ne dajte pohlepi da nas u našoj muci zavadi Možda mi jesmo dinosaurusi, ona vrsta koja odlazi I živimo u našim snovima gde niko ne može da nas porazi I nema te floskule koja bi mogla bol da izrazi Ja opet dole silazim, ako treba krv će pričati REF. Niko ne može da zna šta to šapuće vetar Niko ne može da zna šta nosi grom iz vedra neba Nevreme se sprema iznad geta pada zvezda Moja želja, moja zebnja je noćas ova zemlja (x2) Između bunkera i snajpera, sloboda je zatvor Pored transportera u parku, život je napor Pratim pokrete tuđina, ovo je žrtvama suđenje Nama potrebno buđenje, laži dosta je i mučenja Iza Ibra k'o linije naših pune su ćelije Ovde Ujedinjene deluju sve đavolje legije Pa moje u bloku, znam po suzi u oku A koji to mogu, stoje uprkos bolu Arnautske kobre u hodu nas ujedaju za nogu A otrov u krvi glasno poziva na borbu Jer želja da otmu sve ono što je najdraže Tera mi gorku pljuvačku u usta K'o kad stranci me uhapse na mene kerove puste Da me zaplaše vezanog dok drže me besanog Ali ja ne znam za slom mene samo razdraže Jer Srbi ovo je naše Vičem dok trpim bolove strašne Dok mi čupaju iz ruku moju zemlju moju muku Krvlju natopljen busen svet hoće da mi uzme I da uništi uspeh, kosti mojih predaka, mošti mojih svetaca Da dozvolim, jer ne dam vam Jer svima nam zbog sinova nedozvoljena predaja Vaš ponovni dolazak na mostu čekam sad Alban no passaran sa Srbima il' sam REF. Niko ne može da zna šta to šapuće vetar Niko ne može da zna šta nosi grom iz vedra neba Nevreme se sprema iznad geta pada zvezda Moja želja, moja zebnja je noćas ova zemlja (x2)

Fali dio teksta ili vidiš grešku?