Volio sam Ganan i živio u krčmi ta dobra pjesma čak iz sredine vijeka bilo je to vrijeme čavala i stakla čavlima smo bili pribijeni Svatko je imao velik čavao kroz dah ili šutnju čitave su legije bile pričvršćene čitave ljubavi obješene usred tišine Staklom bijaše opkoljen izlog u kojemu smo živjeli a svijet je nalikovao krošnjatom stablu bez korijena Pod vjetrom iz visine crvi su mu grizli osam uznositih grana među lišćem šuškalo se o suši i o zvijezdama u svakom grču stajalo je zrno sna To je bilo vrijeme kad su se svjetlošću hranili patuljci i kad od svjetlosti pogibahu najhrabriji među divovima O volio sam Ganan i živio u krčmi ta davna, davna pjesma