🎼
🎵
Priča iza pjesme
Pjesma 'Park' Zorana Mišića je melankolična balada koja oslikava osjećaje usamljenosti i nostalgije. Kroz poetične tekstove i tihu, akustičnu instrumentaciju, stvara se atmosfera introspekcije i tihe tuge. Muzički stil kombinira elemente folk i pop glazbe, s naglaskom na emotivni vokal i jednostavne, ali dirljive melodije. Pjesma prenosi osjećaj prolaznosti vremena i gubitka, dok istovremeno nude toplinu i utjehu.
Pročitajte tekst pjesme Park koju izvodi Zoran Mišić
Pročitaj stihove
Ima jedan park na kraju grada
tamo je ostalo sve što smo tada sanjali mi
hladna je noć i kiša pada
tamo u parku, neko i sada sanja k'o mi
Ref.
Možda će biti sretniji
nego što smo bili mi
možda će bit' pametniji
i sačuvat' svoju ljubav
i ne učinit' sve one greške
koje smo mi učinili
Znam da ova pjesma neće vrijeme vratiti
znam da ovu suzu nikad nećeš vidjeti
htio sam ti reći da mi je žao
I sve što imam sad bih dao
da se mogu probuditi iz ovog
kao iz ružnog sna
i da smo opet zajedno, ti i ja
Odavno već nisam tamo bio
doći ću jednom, kad budem smio
kad srce hrabrosti skupi
I znam da tamo vidjet' ću njih dvoje
kako sanjaju snove svoje
na onoj našoj klupi
Ref.
🎸
Akordi nisu dostupni
Za ovu pjesmu još uvijek nismo dodali akorde za gitaru.
Fali dio teksta ili vidiš grešku?