Prospi prah u suze jesenje kiše i ne plači kad me ne bude više kad me ne bude, oouu, kad me ne bude Na kraju puta ja sam na sjenu svoju stao u životu svega lijepog sam se nagledao, nauživao al' tebe nikad dovoljno Ref. A mi, mi smo imali sebe nebo i zemlju na dlanu crveni cirkuski šator u našem malom stanu A mi, imali smo i anđela koji ispunjava želje sat što otkucava sreću dječji plač i veselje Zato ne tuguj, mala moja kad samoća stisne ako čuješ krik tišine kada srce vrisne Samo obuči, mala moja haljinu s uzorkom cvjetnim stavi svoj osmijeh na lice i opet učini me sretnim Ref.