Ja sam soko s krša gorskog iz plemena crnogorskog zemlja mi je krševita ali dušom plemenita Slava joj je Bogom dana od junaštva izatkana bogatstvo su njeni ljudi što ih majska zora budi Ref. Dok noć hodi po kamenu spavaćeš mi na ramenu Kuća mi je blizu Boga od kamena lovćenskoga u njoj sofra soklovača i ponosna kremenjača Gore granje, dolje trava tu mi duša slatko spava krš do sreće preći ćemo sve na pola dijelićemo Malo hljeba, malo kaše imaćemo carstvo naše na zvjezdane vijence nižeš I sinove da podižeš dok nas sura ne rastavi živjeli bi od ljubavi