Jedne proste Vojvođanske zime na salašu prijatelja mog malo društvo se skupilo iz grada sve mladići iz dugih školskih dana a na vratima doma, uz plamen petrolejke se smiješilo lice na nas Jedne proste Vojvođanske zime na salašu prijatelja mog dok su ruke još promrzle od puta dugo stresale pahulje s kaputa ti si prišla i od srca mi pružila čašu crnog vina, Kristina, Kristina Dobra vam noć, prijatelji dobra vam noć, dobro nam došli dobra vam noć, prijatelji sjedite tu i zapjevajmo svi Onda smo izašli na dvorište ja i Kristina škripao je snijeg pod nogama ljubio sam je, ljubio da li se sjećaš, Kristina