Došlo vrijeme da opjevam sada Naša sela kod Bugojna grada Zapjevaću, ko će da mi brani Petkovići, Klinde, Brezičani Ne dam da se u zaborav baci Pobrđani, Fonjge, Vukovljaci Posjetiću, riješio sam sam tvrdo Aleksiće, Vučiće i Brdo Znaš li đe su, prijatelju stari Mišinići, Stanići, Sabljari Ova pjesma rasplaka me, rode Vlađevići, Vrućani i Bode Jovanovići, Ćojluk i Jojići Zurovina, Trge i Stojići Đe si, zemo, ‘ajde je nebaci Širanovac, Maslići, Čardaci Popio sam, ko zna đe ću stići Rastovača, Komar i Malići Bože mili, nadlijeću li ptice Kamenjaču, Goleš i Barice Kad pjevaju zadnji dinar dade Babin potok, Oborci i Klade Ne diraj me, nisam nešto sabran Selmovina, Kosići i Jablan Nema više one pjesme naške Kroz Nežiće, Prisuku i Draške Ovog ljeta biće mi putanja Bolobani, Boroje, Kutanja Grič, Urija, Vasići, Košćani A spavaću na Ruskoj pilani Ko u srcu ranu mi usadi Antonići, Daljani, Nenadi Svaka njiva postala ledina Čarvlovići, Čain i Gredina Nema svoje kosce ni ratare Drvetine, Gredina, Šatare Da l’ se mogu na mapama naći Kadirevina i selo Tulaći Morao sam opjevati ovo Neki kažu da je to njihovo To najbolje znade gorska vila Sve su ovo naša sela bila