Lijepa je Azemina nekad bila k'o iz priče zlatokosa, gorska vila prosili je svakog dana krsni momci sa svih strana ona željom srca svoga ne odabra ni jednoga Dan za danom, nepovratu vrijeme ode kao pjena niz proljetne, mutne vode okreće se mlin života minu mladost i ljepota osta sama kao grana puna suza, puna rana U sehari djevojačko ruho vene vezle su ga zlatnom žicom ruke njene kraj saksije bejturana slomljen đerđef od merdžana a i ona od uzdaha bez svog dragog i sevdaha