Postoji jedna dimenzija nepoznata čovjeku prostor između svjetlosti i sjenke između nauke i praznovjerja To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi Pklatovi imaju oči i uši i noge, i ruke, i ledeni dah samo im je dodir potpuno mek a korak previše lak Zauzeli su cijeli naš grad i počeli sebi ljude zvat' nisi više znao ko je čovjek a ko je Pklat Ubrzo su ušli u svaki naš dom i ljudima spustili zavjese svak je mogao da vidi samo unutra niko nije gledao napolje Na ulice su pustili bijele medvjede čija je dlaka sjajna došli su iz dalekog svemira njihovo porijeklo mora ostati tajna Ref. Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti mi samo želimo da mislite ko mi Između nas, draga, ne postoji ništa otkako su na naša vrata kucali ne čujemo vrisak komšinice niti smo plin osjetili Prazne su čaše, puna pepeljara, nestaje boje srce kuca sporo, tika-ta-tak nema više poljupca, ni svađe, ni šamara tvoga tijela, draga, ja se više ne sjećam Ref. 2x Iskoči kroz prozor, mala i bježimo odavde u dvorište i park pa sve do kraja ulice Ja ću na drugu stranu da im trag zametnem ti čekaj na kraju grada neka auto bude upaljen