Davno je to bilo u zemlji koje nema više nešto je prekrilo vrijeme nešto ljudi zaboraviše Sjećam se sudbina mnogih u gradu ispod Trebevića ali Boško i Admira to je već bila filmska priča Oko njih su gorili dani nisu ni imali šanse al' teška vremena uvijek donesu velike romanse Nisu bili iz plemena istog nit' su imali istoga Boga al' imali su jedno drugo i san o bjegu iz sveg' toga Kažu da ljubav može sva zla pobjediti ali izgleda da čovjek ne zna to oružje upotrebiti Ref. Ma kakva Julija, kakav Romeo niko se nije tako volio i niko nikad neće sve dok Miljacka voda teče I pitaj se kad će još jednom na svijetu malom, bijelom da se dotaknu srca dva i stave ljubav ispred zastava To se ovdje događa često postoji neki nevidljivi prag koji pređeš i anđeo u tebi odbaci krila i postane vrag I pred snajperom na Vrbanja mostu i pred onim što sve najbolje znam njih dvoje su stajali sami na zadnjoj stanici svoga sna Zato sjetite se njih svi vi veliki i moćni što na retrovizoru umjesto u srcu držite ljubav, vjeru, sveti lik Zato sjetite se njih ne smije biti vam svejedno zar je nebo jedino mjesto gdje možemo biti jedno gdje možemo biti zajedno Ref.