Svake noći kafanski svirači duše lome dok miluju žice a u uglu tu za jednim stolom sjedi čovjek, neko novo lice Ko opčinjen u tambure gleda nešto šapće kao da ih moli ove noći da sviraju tiho struna jekne duša ga zaboli Ref. Marija oprosti, ponekad nisam kriv daljina nosi svoje, a ja sam čovjek živ Marija oprosti, ponekad sjedim sam dok zadnji odu gosti, Marija oprosti Nove pjesme sviraju gitare a zazvuče tek on kad ih sluša snaži pjesme čude se svirači među strune uplela se duša Zatrepere i umru u zraku ko ranjene ptice iznad grada tužne pjesme za ranjenu dušu one žive na njih tuga pada Ref.