Zvonila su za oluje zvonila su za vjenčanja zvonila su za živote i za zadnja putovanja Kao neka vječna glazba naše slave, našeg jada zvonila su od davnina stara zvona moga grada Boga su i ljude zvala za trabakul koji tone zvonila su, zvonila su za gromače i balkone Skupljala su naše lađe kao ptice svoga gnijezda ko da srce majke kuca u zvoniku ispod zvijezda Dok spavaju stare luke i treperi plavi svod zvonici su kao ruke koje prate bijeli brod Ref. U kamenu nema neba čovjek prođe težak put al' su jednom kad ih trebam stara zvona opet tu Pričaju nam našu povijest brižno kao otac sinu u večeri kao ova izlila su svu toplinu Kao neka vječna glazba kolijevki, kolonada slušajte ih kako zvone stara zvona moga grada Ref.