Svijetlio je Zagreb u ponoć i pedeset otvorila je prozor Odavno je nisi povrijedio ovako sav kofein svijeta nema te gorčine u sobi punoj dima još joj fali nikotina da zablura slike na kojima ste skupa Držiš ju za ruke na Eiffelovom tornju ona bijela poput gejše u strahu od visine Ona sretna kao dijete 2005. pod slamnate šešire skriveni od ljeta Ref. Svijetlio je Zagreb u ponoć i pedeset otvorila je prozor i podigla rolete Odavno je nisi povrijedio ovako s njenog osmog kata suze razbijaju asfalt u sobi punoj dima još joj fali boca džina da utopi sve vaše planove za sutra Ona bijela poput gejše u strahu od tišine bez tebe ona ne zna bez tebe ona nije Ref. S njenog osmog kata sve činilo se krivo u ponoć i pedeset