Od prstiju do koljena, od peta pa do tjemena ja osjećam da nisam više nesretna ni nevjerna, ni nedužna, nije neka promjena samo sam opet ona ista ja Upoznali, zaljubili i mislili da zauvijek smo sigurni odjednom nešto ne valja, sve je puno oblaka sljedi čista klasika buđenje, pored krivog čovjeka Ref. I sada znam početak i kraj taj, povremen sjaj ne može sakrit' da ni za sto godina to, neće bit' to sve je savršeno svršeno U istom još sam krevetu, odlučujem još uvijek istu odluku a nemam više vremena, jer jutro mi se pretvara u pravu zonu sumraka gdje iza svakog ugla čekam ja Ref. 2x Ref. 2x