Vjerujem svima, kad kažu tješe me ili mi lažu da sam se promijenila nabolje Zašto bi bora na licu skrivala neku krivicu nema je, nema Ali, ne dam nikom da ti stvari dira tu, u našoj sobi našoj sobi od sjećanja I ne dam nikom da o tebi priča svaka riječ je gruba i nije te dostojna Ti ne znaš, kako mi nedostaješ toliko, koliko ne mogu nijednom jedinom riječi reći što je to u srcu mom prazan dom našoj sreći toliko tuge ne zaslužujem jer sam te činila sretnim I, možda, se nekoj budali učini, kako mi fali tako je, tako bolje je Ali, ne dam nikom da o tebi priča svaka riječ je gruba i nije te dostojna Ti ne znaš, kako mi nedostaješ toliko, koliko ne mogu nijednom jedinom riječi reći što je to Ti ne znaš, kako mi nedostaješ toliko, koliko ne mogu nijednom jedinom riječi reći što je to Prazan dom našoj sreći toliko tuge ne zaslužujem jer sam te činila sretnim