Jednom su se vidjeli, jedan tren pogledi im zastali, to je sve a ljubav se je rodila kao stih nikad nije prestala između njih Došao je jedan dan i rekao njoj hoću da te vodim u svoj dom idi pitaj majku da li možeš poć ako kaže da si mlada čekaću i opet doć Majko da li mogu poć, tu je dragi moj htjela bih da idem s njim, u njegov dom prsten mi je donio i nešto još jednu šarenu maramu i jedan broš Nemoj kćeri mlada si, bar godinu još vrati prsten i maramu i mali broš ako te voli, čekaće dragi tvoj onda nek te vodi u dom svoj Prođe jedna godina došao je on došao da vodi dragu domu svom al' sad otac ne da i kaže strogo njoj mlada si da ideš, a mlad je i dragi tvoj Ona nije čekala, pošla je dragom svom rekla mu je vodi me u svoj dom šarenom je maramom suze brisala ljubila je prsten i na majku mislila Pa su tako živjeli i život je bio fin ljubav još veća postala kad rodio se sin al' još jedna želja u srcu ostala sina da joj vide njen otac i majka On je sina uzeo i pošao na put pjesme mu je pjevao kad je plakao i bio ljut a kad su sina vidjeli otac i njena mati on je odmah krenuo brzo kući da se vrati Pred kućom mnogo ljudi, a žene u crnini sve kroz suze su mu rekli da nema više nje da teška bolest došla je u njegov dom i ljubav mu je odnjela, dok na putu je bio on Uzeo je sviralu i zasvirao na nju pjesme o svojoj ljubavi koje više nema tu ta ljubav se je rodila kao stih i nikad nije prestala između njih