Po ko zna koji put sam budan dočekao svitanje po ko zna koji put u glavi vrtim isto pitanje Bože, zašto, molim te reci mi zašto toliko boli patnje u malom zrnu vječnosti Vidio sam osmjehe s duplom dozom gorčine život, crna tačka, sve najoštrije krivine sve brda i planine, sreću nikako da stignem ali znaj, i bez krila ja ću gore da se dignem Neću stat pred ciljem, neću slušat šta ko kaže ostavit ću trag kao slova tetovaže kao ljubav jedne majke privijene uz svog sina to je ta ljubav koju osjećam kad snimam Neću hodat gladan, kunem vam se velikim Bogom i ako krenem padat, vučem dušmane sa sobom jednom nogom smo u grobu, drugom smo u živom blatu ovdje dobiješ i gubiš, sve u jednom satu Ref. Sada znam šta je život i znam šta je bitno kad izbor ti zafali i znam da je sreća k'o bol kad na leđa se navali Lutamo nebom snove pratimo slijepo život nije ono što smo sanjali želim doživjeti sve to o čemu smo maštali Želim da živim san dok živim sam proživim bar dan mog putopisa sve do utočišta al' udobni je ram kvari slika od hiljadu krika nikad tiha životna priča Bog moj je svjedok sve dok živim i postojim i kad koplja mi se slome ja ću ostat da se borim života se ne bojim, mada živim oprezno jer život nije igra koju riješi jednim potezom Prospemo znoj k'o što vino prospemo po podu za slobodu da do sreće dospijemo posljednjom željom s neba oživimo one drugove najbolje što nas prate kroz snove Ne do slave, love već do unutrašnjeg mira igramo onako kako muzika nam svira praviš glupost iz hira, kasno je za kajanje ideš dalje, znaj, nema vremena za stajanje Ref.