Kroz noć i vlagu Divlje guske sele na jug I bolno kriču Osećam želju Da neku tužnu napišem priču Kako odnose one svom Na krila svoja bijela dva Iz duše moje drago nešto I ne znam put, i ne znam stat Ne mjerim više vrijeme na sate Ni po vrelom sunčevom hodu Dan mi je kad njene oči se vrate A noć kad ponovo odu Divno je bilo, priznajem srcem Trenutci, staze, usne i lišće Sve, čak i suze što teku licem I njeno tjelo, dok ima me, što drhće Vjerujem, praštam, čekam i molim Da vrati netko sve one dane Ali kasno je, zašto da volim Kad listovi ljubavi naše pali su s grane