Spustila se Drava do Dunava pa upita zašto opet plače a on miran, pravi se da spava samo Savu prigrli još jače Sestre moje, ranjen sam u dušu Slavoniju našu kada gledam opet hladni vjetri na nju pušu na obalu nikom prići ne da Ref. Slavonijo, miluju te rijeke čuvaju ti međe i divane stara majko zlatne kose meke valom svojim vidaju ti rane Još na pijesku tragovi od boli jer si puno propatila tada Gospa naša od Aljmaša moli budi vječna, budi uvijek mlada Ti si naša luka od davnina htjeli su nas odvesti od tebe mijenjat tok, rukavce i jade da nam život neki drugi grade Ref.