Ponekad pomislim da bi najbolje bilo da se nikada ni vidjeli nismo Jer, previše bola previše rana na duši jedno drugome zadali mi smo I tko je kriv sad je to najmanje bitno kada zidovi oko srca se grade A ne mogu pobjeći jer tvoje sjene me prate a moji putovi uvijek tebi se vrate A mogli smo drugačije samo da smo sve, barem izrekli ranije Ref. I boli me, boli me sve što podsjeća na tebe a kada me pogledaš hladno srce mi umire I previše, posvuda još kroz vene mi putuješ i lomiš me, umaraš snagu mi uzimaš a tako nedostaješ Sve ove godine u svakoj drugoj te tražim barem pojavi se i ovu žeđ mi utaži Da usne zapamte koga to imati neću i tko to razlog je što više ne znam za sreću Ref. 2x