Jedna je ljubav za obitelj i ljubav je za Boga al' jedna ljubav posebna je za idola moga Za heroja mog djetinjstva i više od toga Dražena Petrovića ako pitaš koga Otkad otišo je Dražen dogorjele su svijeće isplakane suze i uvenulo je cvijeće Ali sve dok dišem dok kroz mene život teče ja svaki put ću ustat i zapljeskati najvećem A život leti kapetane ali tvoja slika u mom srcu ja znam da neće izblijediti nikad Dajem ti svoju riječ i pomišljam da l' ikad srest ćemo se tamo gore ili ne, al' ipak Noćas opet gledam nebo jer u mislima si mi i pitam se kako bi bilo kad prošlost bi Bila drugčija od ove da si osto s nama ti dok pada zvijezda ko da opet čujem Petrović za tri Ref. Jer kad oči zaklopim ja sjetim se, moj Dražene kako sam te volio u snovima još tražim te A kad mi dođe teško i kad sam uplašen kad ne vidim izlaz koliko puta sebi kažem Da je na mom mjestu šta bi sad napravio Dražen jer kad se tebe sjetim odmah mi je lakše I mada te nisam poznavo imam osjećaj da jesam ko da sam tvoj najveći fan za druge ne znam No, možda to i nije točno al' nek kaže ova pjesma kol'ko značiš za moj život nisi svjestan Tol'ko, da ti pišem stihove jer nikad više nikome neću u životu svome dati status ikone Dok on radi trikove i ostavlja žigove i pitanja od kojih jedno odavno je stiglo me Da možda jednom vrijeme odgovorit se udostoji da l' si otišo na nebo samo još i to da osvojiš Jer od tog dana za mene taj sport više ne postoji nit mogu ovi moji versi bit Mozarta dostojni Ref. Kad sklopim oči misli me vrate u jučer dvadeset i nešto godina do stare kuće Dražen na TV-u opet radi nemoguće a ja ne mislim na glad niti kako sam obučen A još sam dječak i željan sam čega jedino da mogu biti više poput njega Riječi nekad čudno zvuče al' dužan sam ti ove jer zbog tebe sam počeo vjerovat u svoje snove Sad razmišljam o tome kako je tvoja lopta spasila ne samo moj već tisuće života I zato ti hvala ja poklanjam ti pjesmu danas jer ti si pobjeđivao svijet a mislio si na nas Na male ljude što su svaki uspjeh tvoj spajajući kraj sa krajem doživljavali k'o svoj Upornost i znoj do svakoga cilja se probiju dame i gospodo Dražen za antologiju Ref. Jer kad oči zaklopim ja sjetim se, moj Dražene osmjeh si mi nosio i život moj spašen je