Jedna je ljubav za obitelj i ljubav je za Boga al' jedna ljubav posebna je za idola moga Za heroja mog djetinjstva i vise od toga Drazena Petrovica ako pitas koga Otkad otiso je Drazen dogorjele su svijece isplakane suze i uvenulo je cvijece Ali sve dok disem dok kroz mene zivot tece ja svaki put cu ustat i zapljeskati najvecem A zivot leti kapetane ali tvoja slika u mom srcu ja znam da nece izblijediti nikad Dajem ti svoju rijec i pomisljam da l' ikad srest cemo se tamo gore ili ne, al' ipak Nocas opet gledam nebo jer u mislima si mi i pitam se kako bi bilo kad proslost bi Bila drugcija od ove da si osto s nama ti dok pada zvijezda ko da opet cujem Petrovic za tri REF. Jer kad oci zaklopim ja sjetim se, moj Drazene kako sam te volio u snovima jos trazim te A kad mi dodje tesko i kad sam uplasen kad ne vidim izlaz koliko puta sebi kazem Da je na mom mjestu sta bi sad napravio Drazen jer kad se tebe sjetim odmah mi je lakse I mada te nisam poznavo imam osjecaj da jesam ko da sam tvoj najveci fan za druge ne znam No, mozda to i nije tocno al' nek kaze ova pjesma kol'ko znacis za moj zivot nisi svjestan Tol'ko, da ti pisem stihove jer nikad vise nikome necu u zivotu svome dati status ikone Dok on radi trikove i ostavlja zigove i pitanja od kojih jedno odavno je stiglo me Da mozda jednom vrijeme odgovorit se udostoji da l' si otiso na nebo samo jos i to da osvojis Jer od tog dana za mene taj sport vise ne postoji nit mogu ovi moji versi bit Mozarta dostojni REF. Kad sklopim oci misli me vrate u jucer dvadeset i nesto godina do stare kuce Drazen na TV-u opet radi nemoguce a ja ne mislim na glad niti kako sam obucen A jos sam djecak i zeljan sam cega jedino da mogu biti vise poput njega Rijeci nekad cudno zvuce al' duzan sam ti ove jer zbog tebe sam poceo vjerovat u svoje snove Sad razmisljam o tome kako je tvoja lopta spasila ne samo moj vec tisuce zivota I zato ti hvala ja poklanjam ti pjesmu danas jer ti si pobjedjivao svijet a mislio si na nas Na male ljude sto su svaki uspjeh tvoj spajajuci kraj sa krajem dozivljavali k'o svoj Upornost i znoj do svakoga cilja se probiju dame i gospodo Drazen za antologiju REF. Jer kad oci zaklopim ja sjetim se, moj Drazene osmjeh si mi nosio i zivot moj spasen je