Ima jedna davno kuća napuštena ispred koje uvijek sjedi stara žena iz očiju suze liju joj ko kiše zbog sina jedinca koga nema više Ref. Otišo je davno, davno jedne tužne davne noći na rastanku rekao je 'ne znam kad ću majko doći' Godine su mnoge prošle od tog dana starica pred kućom i sad sjedi sama sa pustog ognjišta gleda u daljinu i nada se svome jedinome sinu Ref. Kad god vidi sliku, suza sama krene zbog njega su sijede kose raspletene u čekanju sina život brzo prođe ali njega nema, nema još da dođe Ref.