Navučem zavjese da oči ne vide ovaj grad pod sjenom od oblaka hoću da zamislim kako je divan dan kako je tu, još nije mi otišla U sobi svaka stvar na nju me podsjeća na čaši trag od njenih je usana u svemu tražim nju, čuvam dodir njen taj mali ožiljak u dlanu zarobljen lažem da proćiće, da nije za mene Ref. Al' lomi me svako sjećanje i svaki mi dan nedostaje zaboravim, al' ne prestaje ona još uvijek je tu I kao da nisam više svoj od prvog dana samo njoj ja pripadam, a sada propadam A znam da s' drugim srećnu probudi je dan, dobro znam ali nikako da pamet poslušam lažem da proćiće, da nije za mene lažem da dobro je, da nije do mene i da je kriva Ref.