Umro mi je susjed, sutra je ostavina Njegovi su sad u stanu, popilo se dosta vina Čujem pričaju otišao je jako brzo Pa si dijele pokretnine fotke, bilje, zlato, krzno Kao tužni što ga više nema Spika kako neko gore samo briše imena Ali mora da sve ima svoje kako i zašto Čovjek je ogoljen makar izašo s frakom i mašnom Kreće večera, svak se sjeća nečega Kroz leće trećega mali nosi smeće većega Pehar peha, sreća neće ga, crni vicevi Čujem našli smo ga tu, već su crvi nicali Danima je trunuo na podu kupaone Zvuk arome trupla vukao me do muka ome Tako smo ga našli, baku smo za naš mir Odveli pod rukom i izašli Znaš li da smrad leša ostaje u nosu dugo Znaš li da se uvuče u kosu drugom I ne izlazi godinama. Otkad te rodi mama Kosa pamti svaki novi danak do ovih dana I moram kazat da me nikad nisu zvali češće Samo žešće fraze za saučešće Kao bio je dobar čovjek Neodlučan na križanju puta dviju želja jer se nemre domoć obje Ponoć ode, kažu treba znat stvari cijenit Nisam trebo doć ovdje, slušam ih kroz stare cijevi Bio sam lego, sad već sjedim Smiješan samom sebi šta ih slijedim, hladan znoj mi se s glave cijedi Tako to biva sa životnim datostima Smrt ogoli pakost dima, digne zastor dva kostima Što ih ljudi nose za života, topi krinku lažnih nota Sviranih u prividnoj rutini važnih svota Noževi grebu, vilice cvile Ne mogu si prispodobit je li iskreno ili se sile Djeluju mi zadovoljno, znam da zvuči starodmodno Ali neke rane ne mogu isprat slanom vodom Vrag mi ne da mira, moram kondolirat Ovaj miraz empatije nemam kom donirat Pokucam, vrata sama krenu, ugledam njegovu glavu na ledu I shvatim da ga jedu