Kroz maglu se probija dan Konačno predah ti si mrtav, raskomadan ja ojađen, nikakav kantonski rat se nastavlja Još dvojica, trojica, petorica protrčaše urlajući u lovačkom zanosu sjećam se samo je još jednom čuo taj vrisak i to onog dana kad su ga iz centra poslali na zadatak Drhtao je skriven iza vrata teških i nepokretnih naisli su kao i uvijek u paru polugoli, maskirani masakrirani spremni znoj mu je razlijevao boju po licu Ipak, tada ih se nije bojao bio je mlad, samouvjeren prkosan bio je zanesen, pun akcije Sada, sve ovo nas iscrpljuje jede nadali smo se da ćemo cijelog života imati snage da živimo ljudski u skladu s idejom o ratu Mislili smo, kada jednom dođe taj dan kad ispunimo svoj cilj odmorit ćemo se, izmijeniti živote otići vidjeti one isto tako slobodne krajeve A sad, tako dugo sve to traje a sad, tako dugo nitko ne umire a sad, tako, tako dugo smo živi kao barabe