Opojna zora i jutarnja rosa sunce što plete posljedni dan umorna duša i tragovi suza vode me ravno u raj Sjećanja tiho tonu u bezdan okove svijeta vuku put dna pucaju niti pustog života i onog što značio je Ref. Dosta je tuge i bola dušu ću svijetlu da dam prema glasu iznad svih mora što me zove na posljedni san Znam sudbina me šalje put vječnog u nepoznat kraj i bez straha poći ću dalje kao čovjek ću umrijeti ja Ostavljam rijeke mržnje i laži otrovna jutra, vode bez dna predugo lutah dolinom suza užasnut, zbunjen i sam Jalovu nadu da postoji sutra ko prvo je svjetlo progutao mrak ka kristalnom tronu ne postoji puta već želja, neostvaren san Ref.