Padaju laži dok tonem u san i sam se sebi pravdam kako dobar je dan što nestaje u sjeni koju baca grad nije to lako vječno lud i mlad U hladnome znoju ide sat po sat iz cipela svojih ne može se van priznajem tko sam, bit će lakše znam jači no prije spremno prihvaćam da ne Tu nema utjehe tu nema nikog tko sad može u oči gledat me Ref. I dižem čašu u nebo za sebe za korak koji ne posustaje i nije lako preživjeti tu ne nekom sutra, meni sjećanje Prokletstvo asfalta proždire me znam miris vrućine, krv, znoj i rad početak je novi, a isti je kraj svakoga dana opet prihvaćam da ne Ref.