Dva iza ponoći je lagano otkucao sat sa usana tišina govori na srcu još sirov je trag Što me na tebe samoća sjeća kako nema milosti gorkih te sjećanja donosi rijeka da me još jednom potopi Ref. I posle kraja kraj i sa dna opet pad zašto lomiš slomljeno veneš davno uvelo zar da umrem ponovo I posle kraja kraj i sa dna opet pad ne rani se ranjeno, ne ustade ponovo kog je i Bog izdao Dva iza ponoći je lagano otkucao sat ova noć mi u inat donosi tvoju sliku kao sjene zla Što mi te noćas samoća vraća o kako nema milosti da samo bolu otvorim vrata da me još jednom porazi Ref. I posle kraja kraj i sa dna opet pad ne rani se ranjeno, ne ustade ponovo kog je i Bog izdao